Činjenice

Poštenje djelatnika kojim se Društvo ponosilo narušeno je 1984. go­dine. Na 63. godišnjoj skupštini prvi put u povijesti Društva skup­štinari su raspravljali o nesavjesnom poslovanju radnice stručne službe. Sve prethodne odbornike i radnike stručne službe krasila je skromnost, poštenje i čestitost u realizaciji povjerenim poslova i zadataka. U ovom slučaju radnica je otuđila, tokom 1981. i 1982. godine, znatan dio društvenih sredstava. Skupštinari su cio slučaj osudili i zahtijevali da se otuđena sredstva zakonskim putem vrate, a radnica primjereno kazni.

Prva pravila Društvo davne 1921.g. napravljena su po uzoru na Pravila Po­grebnog društva sv. Ante iz Mostara. Pravila su se dostavljala na saglasnost nadležnim ministarstvima. Pravila su bila precizna i rigorozna. Tako se u prvim pravilima predviđa mogućnost brisanja člana bez prava na ponovno učlanjivanje: zbog napuštanja žene, kon­kubinata (divljeg braka) i si. Pravila našeg društva veoma brzo su postala oslonac pri izradi pravila u pogrebnim društvima Sarajeva, Zenice, Tuzle, Fojnice, Banja Luke, Travnika, Doboja i dr. S pomenutim društvima već tada se razvijala suradnja u međusobnim posjetama skupštinama, gdje se posebno ističe suradnja sa Srpskim pravoslavnim društvom sv. Marko u Sarajevu. Naši odbornici su na pozive obavezno pri­sustvovali i krsnoj slavi sv. Marka.

Od samog osnivanja Društvo je članovima priznavalo troškove kompletne sahrane, pa čak i troškove korištenja auto­mobila za svećenike i članove uže obitelji. Do 1930. godine auto­mobil se mnogo koristio samo na užem području grada, a od 1930. odobren je prevoz, kako se navodi u zapisnicima, i za sela kao što su: Hrasno, Pofalići, Vraća, Dolac Kolonija. Odbornicima koji su dolazili na sjednice iz Novog Sara­jeva već 1933. godine priznavali su se troškovi prevoza tramvajem. Odbornici su redovno odlazili na zabave koje je orga­nizirao »Trebević«, a za kupovinu karata postojala su namjenska sredstva. Hrvatsko pjevačko društvo “Trebević” utemeljeno 1894. godine i od utemeljenja do kraja II. svjetskog rata djelovalo je kao samostalno društvo.

Nikada Društvo nije dobilo državno priznanje ni od jedne države u kojoj je egzistiralo iako je njegova društvena uloga bila ogromna. Društvo je samo sebe kandidiralo ali bez uspjeha :
55. skupština donijela je odluku da se Društvo kandidira za dodjelu Odlikovanja bratstva i jedinstva. Obrazloženje: od osni­vanja do ove skupštine Društvo je izvršilo preko 9.000 sahrana, odazvalo se svim apelima društveno-političkih organizacija i zajed­nica da dobrovoljnim prilozima učestvuje u rješavanju problema kao što su pomoć nastradalim od zemljotresa u Skoplju i Bosanskoj Krajini, izgradnji željezničkih pruga i puteva, pomoći humanitarnim organizacijama kao što je Crveni križ, pomoći svom siromašnom i bolesnom članstvu i si.

Na 60. godišnjoj skupštini odbornici su predložili da se u povodu jubileja 60 godina djelovanja Društva, Društvo predloži za dodjelu Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva. U obrazloženju stoji da 60 godina rada na rješavanju socijalnih pitanja potpuno oprav­dava dati prijedlog.

Sve su to bili bezuspješni pokušaji jer je država reagirala ignorantski i nikada zasluženo priznanje u bilo kojem obliku nije dodijeljeno Društvu.

Najbolja ilustracija jačanja Društva početkom 30 – tih godina je odobrena narudžba od Hrvatske tiskare u Sarajevu 5.000 komada članskih karata.

Velika inflacija je uništavala financijsko poslovanje Društva krajem 80-tih godina. Mjesečna članarina je bila 100.000,00 din.

Izvod iz Zapisnika sa sjednice Izvršnog odbora održane dana 28.12.1989.g.

U pojedinim momentima Društvo je na računu imalo i preko 1 milijarde din. Za jednu sahranu preko POKOP-a Društvo je svojim članovima priznavalo iznos : 7.750.000,00 din.

Malo je udruženja, organizacija, udruga i drugih oblika organiziranja koje su kroz povijest promijenile 8 – osam državnih tvorevina kojima je Društvo moralo dati na uvid svoj Statut a one su odobravale rad svojim rješenjima.

Sve države koje pamti Društvo imaju jednu zajedničku karakteristiku : potpuni ignorantski odnos prema radu i društvenoj ulozi Društva i humanitarnom radu njegovih članova. Država je, posebno u razdoblju 1945 – 1990.g. samo komplicirala i otežavala rad birokratskim potezima jer se plašila ideološkog zastranjivanja i nacionalizma...,  a činjenica da je Društvo sahranilo 15.860 svojih vjernih članova u razdoblju 1921-2015 na načelima solidarnosti i uzajamne potpore. Da Društvo nije na sebe preuzelo ovu plemenitu zadaću, veliki dio ovih sahrana bi društvena zajednica morala sahraniti o trošku države jer se radi o ljudima koji su bez obitelji i siromašni.