Društvo u razdoblju 1941.-1957.

27. srpnja 1941. godine održana je 20. redovna godišnja skupština u sali Radničkog doma. U zoru 6. travnja 1941.g. njemačka avijacija je napala veće gradove Sarajevo, Mostar, Banja Luku i tako u iznenadila pospane građane koji su tražili skloništa po podrumima. Bombardiranjem Sarajeva 8. svibnja 1941. g znatno je oštećen Društveni dom, a prema izvještaju Ivana Gregurijevića poginulo je 30 članova Društva. Stjepan Dročić je u blagajničkom izvještaju prikazao gu­bitak u poslovanju. Za popravak stanova u društvenoj zgradi oštećenih bom­bardiranjem, uloženo je 280.000 dinara, pa se odustalo od kupovine nekretnina. Pogrebni troškovi porasli su za 15%, broj umrlih povećan je za 20%. Bilo je prijedloga da se kupi mrtvački furgon za prijevoz umrlih, jer se nije mogao vršiti pogreb iz kuće žalosti. Dat je prijedlog da se u blizini groblja sagradi mrtvačnica. Prijedlozi su bili umjesni, ali novca za te namjene nije bilo.

21. redovna godišnja skupština održana je 4. lipnja 1942. g. Upravnom odboru je dato ovlaštenje da po potrebi može povećavati članarinu i bez saglasnosti Skupštine. Tokom godine povišeni su troškovi sahrane za 100%. 1941. godine izvršena je zamjena novčanica, dinara za kune, pa je zbog slabijeg kursa kune povišena članarina od 10 na 15 kuna mjesečno. Predsjednik, Ivan Vujičić zbog bolesti se zahvalio na dužnosti, te je za novog predsjednika izabran Jozo Sočo. Članovima Pogrebnog društva sv. Franje ponuđeno je da se vrate u Društvo. Upravni odbor je 20. rujna 1942. godine sazvao Izvanred­nu skupštinu na kojoj je odlučeno da se članarina povisi sa 15 na 25 kuna mjesečno.

22. godišnja skupština održana je 9. lipnja 1943. Godine u Radničkom domu. Mortalitet članstva bio je u stalnom porastu. Od 1. siječnja 1943. godine ukinut je prijevoz obitelji umrlog člana od groblja do kuće, jer su auto-taksi bili upotrijebljeni za vojne svrhe. Prema pokazateljima (kriterij materinji je­zik) Nijemaca u Bosni i Hercegovini Početkom Drugoga svjetskog rata, prema po­dacima njemačke narodne skupine u NDH potkraj 1941., na području Bosne i Hercegovine bilo je 23.267 Nijemaca od koji je veći dio bio u Sarajevu. Građani Sarajeva-njemačke nacionalnosti HPD Sv. Anto prihvatili su kao svoje i bili su brojni članovi Društva. Zbog svojevoljnog odlaska u Njemačku brisano je iz članstva 377 članova njemačke nacionalnosti. Od 1. ožujka 1943. godine povećana je članarina na 40 kuna mjesečno. Na ovoj skupštini biran je za predsjednika Ivica Jurišić.  Od 1. siječnja 1943. godine ukinut je prijevoz obitelji umrlog člana od groblja do kuće, jer su auto-taksi bili upotrijebljeni za vojne svrhe. Godina 1944. bila je za Odbor veoma teška. Vrijednost novca je stalno padala, što se odražavalo i na poskupljenje usluga.

23. godišnja skupština održana je u sali Zavoda sv. Vinka 18. lipnja 1944. g. Pogrebni troškovi su porasli za 400%, pa je i članarina od 1. siječnja porasla sa 40 na 50 kuna mjesečno, a od 1. travnja na 100 kuna mjesečno. Prihvaćen je prijedlog da iz praktičnih razloga poslovna godina počima 1. siječnja, a ne 1. lipnja, što je i usvojeno. Članstvu je najavljeno da će vjerovatno uskoro doći do novog povećanja članarine. Od Uprave Pogrebnog društva sv. Franjo traži se da dos­tavi pismeni podnesak za povratak u matično društvo, budući da postoje takve obostrane inicijative, o čemu bi konačnu odluku do­nijelo naše društvo. Godina 1944. bila je za Odbor veoma teška. Vrijednost novca je stalno padala, što se odražavalo i na poskupljenje usluga. U savezničkim bombardovanjima u rujnu i studenom 1944.g. za koje su poznati detaljniji podaci, učestvovalo je najmanje 178 američkih i 154 britanska bombardera. Bacili su ukupno preko 1.013 tona bombi. U rujnu i studenom (14. studenog 1944.) prilikom bombardiranja Sarajeva poginuo je 51 član našeg društva. Pogrebi se nisu mogli financirati od redovne članarine, a gotovinom koja je zatečena u Napretkovoj zadruzi mogla su se »pokriti« samo dva pogreba. Uslijed toga Odbor je bio primoran da donese zaključak po kojem svaki član treba da uplati izvanredni doprinos u iznosu od 300 kuna, što su članovi primili sa potpunim razumijevanjem. Nadbiskupski ordinarijat je, u svrhu pomoći, odobrio da Društvo plati jednu pristojbu za grob i svećenstvo u slučaju da se dva člana sahranjuju u isti grob.

24. godišnja skupština bila je sazvana tri puta i to: 22. travnja, 19. kolovoza i 7. listopada 1945. godine. Odgađanje je uzrokovano novonastalim okolnostima u prvim poslijeratnim danima. Izvanredna skupština je konačno održana 16. prosinca 1945. godine u dvorani Crvenog križa. Na ovoj skupštini izvršene su izmjene i dopune društvenih pravila, a mandat dosadašnje uprave produžen je za naredni mandatni period. 4. listopada 1945. godine dolazi, na molbu Uprave i čla­nova Pogrebnog društva sv. Franjo, do fuzije, pošto je Upravni odbor našeg društva pozitivno na tu molbu odgovorio. Pogrebno društvo sv. Franjo, u momentu fuzije, imalo je 319 članova i svima su priznata sva prava, jer članovi nisu krivi za pogrešne stavove, odluke i društvenu politiku svoje uprave. Izvanredna skupština održana je 16. prosinca 1945. go­dine. Ilija Dizdarević postao je novoizabrani predsjednik Društva. Odobrena su i prihvaćena Pravila Društva. Društvo je dobilo novo ime: HRVATSKO UKOPNO DRUŠTVO.

Na sjednici Izvršnog odbora 17.04.1945.g. zaključeno je da se Društvo obrati partizanskoj vlasti zamolbom da im pomogne u rješavanju velikog problema : novouspostavljena vlast je zabranila rad Pogrebnom zavodu CONCORDIJA ( osnivač Ignac Linhart ) koje je Društvu pružalo usluge pokapanja članova. Osim toga, zbog velikog mortaliteta članova Društvu je potrebna materijalna pomoć.

25. redovna godišnja skupština održana je 25. svibnja 1946. g. u dvorani u kinu DRINA (Crveni križ ). Svi izvještaji primljeni su bez kritike i komentara. Odobrava se pomoć postradalom stanovništvu Albanije od poplava u iznosu od 1.000 dinara.

26. redovna godišnja skupština održana je 18. svibnja 1947. g. u kino-dvorani »Sutjeska«. Na ovoj skupštini donesen je zaključak da se starosna granica za prijem u članstvo pomjeri sa 60 na 50 godina starosti. Ovako upisan član stiče svoja prava nakon godinu dana članstva. Režijski član postaje ako je prešao starosnu granicu po gornjem zaključku. Zaključeno je da se u arkadama zvoni prilikom sahrane svakog odraslog člana. U odluci se ne spominje koje starosno doba se smatra odraslim članom.

27. (1948. g.), 28. (1949. g.), 29. (1950. g.) redovite godišnje skupštine nisu imale ničeg značajnog ni vrijednog što bi, ovom prilikom, trebalo registrirati. Rad je normaliziran, a društvene prilike su potpuno sređene. U mjesecu lipnju 1947. godine iz Sarajeva je odselio predsjednik Društva Ilija Dizdarević, te je za novog predsjednika izabran Danko Keško. Vrijedno je spomenuti da je članarina snižena na 15 dinara.

30. redovna godišnja skupština održana je u prostori- jama Društva 17. lipnja 1951. godine. Članarina je, ponovo, povećana sa 15 na 20 dinara. Dodatno angažiranje oko uređenja groblja i tekuća pita­nja bila su na dnevnom redu pomenute skupštine.

31. godišnja skupština održana je 8. lipnja 1952. godine u sali Radničkog doma. Na ovoj skupštini je konstatirano da je stanje u Društvu dobro i stabilno, uz napomenu da je zbog spoljnjih uticaja članarina povećana sa 20 na 40 dinara. Također je povećana članarina na nusčlanove od 5 na 10 dinara.Diskusija je vodena i o uređenju i održavanju groblja, što je u nadležnosti Župnog ureda. No, sve je u nekom stanju iščekiva­nja, jer se očekuje izrada novog urbanističkog plana grada i for­miranje centralnog groblja. Članstvo je energično protestiralo saznavši da je odlukom Stambene uprave grada oduzeta čitava zgrada, dok je Društvu za rad odobrena jedna prostorija u parteru zgrade. Gradskom narodnom odboru upućen je protest uz zahtjev da se Društvu vrate konfiskovane prostorije.

32. redovna godišnja skupština održana je 21. Lipnja 1953. godine u sali Radničkog doma. Odlučeno je da se članarina snizi sa 40 na 30 dinara mjesečno. Odbor je uspio dobiti svoje prostorije u parteru zgrade i u njih je Društvo ponovo uselilo 20. siječnja 1954. godine. Izabran je Odbor koji će sa Župnim uredom intenzivno raditi na ograđivanju, uređenju i održavanju groblja'. Izvršene su izmjene i dopune Pravila Društva. Članovi su predložili da Društvo uzme svoj raniji naziv Pogrebno društvo sv. Ante u Sarajevu, što je aklamacijom usvojeno.

20. lipnja 1954. godine održana je 33. glavna redovna godišnja skupština u sali Radničkog doma. Danko Keško razriješen je po svojoj želji (zbog bolesti) dužnosti predsjednika Društva. Za novog predsjednika izabran je Anto Lešić. U proteklom izvještajnom periodu povišena je naknada za upotrebu auta sa 300 na 500, a zatim sa 500 na 700 dinara, dok je na ovoj skupštini ta naknada povećana na 1.500 dinara. Zaključeno je da se papirni pokrov zamijeni sa organ-dinskim, koji se sada proizvodi. Povećan je osobni dohodak namještenika.

34. glavna godišnja skupština održana je 27. ožujka 1955. godine u sali Radničkog doma. Suradnja sa Župnim uredom po pitanjima održavanja groblja ocijenjena je kao veoma dobra. Stambenoj upravi je dostavljen zahtjev da se Društvu vrati pravo na samostalno upravljanje Domom, ali je taj zahtjev odbijen. Društvo će i dalje inzistirati da mu se vrate uložena sred­stva za popravak Doma (iz 1953. godine) i da mu se prizna odgo­varajući dio kirije. Pravila Društva su dopunjena. Pri upisu članovi sa preko 50 godina uplaćuju 25%, preko 55 godina 50% i preko 60 godina života 100% od cijene pogreba. Pored naknade za auto (1.500 dinara) uvodi se i posmrtna pomoć u visini od 2.000 dinara. Predsjednik Društva Anto Lešić je radi bolesti podnio ostavku. Ivan Premužić je izabran za predsjednika Društva. 27. ožujka 1955. Stambenoj upravi je dostavljen zahtjev da se Društvu vrati pravo na samostalno upravljanje Domom, ali je taj zahtjev odbijen.

35. glavna godišnja skupština održana je 15. travnja 1956. godine u sali Radničkog doma. Budući  a su povećani troškovi pogreba, svećeničke pris­tojbe i drugi troškovi, odlučeno je da se poveća posmrtna  pomoć sa 2.500 na 3.000 dinara. Povećana je mjesečna članarina sa 40 na 50 dinara. Skupština je ovlastila Upravni odbor da kod Narodnog odbora Sreza Sarajevo pokrene inicijativu da se centralno groblje locira na lokaciji Betanije, što je toplo pozdravljeno od prisutnih. Odlučeno je da se u povodu 35. godišnjice postanka i rada Društva (rujan 1921) izda spomen-knjiga kao znak skromnog obi­lježavanja tog jubileja. 17. ožujka 1956. godine preminuo je bivši predsjednik Društva Anto Lešić. 30. rujna 1956. godine preminuo je bivši predsjednik Društva Daniel Keško. Ovim je zaokružena prva etapa vrlo uspješnog dobrotvor­nog djelovanja našeg društva, koje je u svome radu prolazilo i kroz razne teškoće i probleme. Šta je Društvo radilo, sa kakvim se problemima i teško­ćama bavilo i kako ih je rješavalo, kako je protekao drugi trideset-petogodišnji period (1956—1991) pokušat ćemo opisati u nastavku ovog historijata. Objavljen je Spomen-kalendar Hrvat­skog ukopnog društva u Sarajevu, podnaslov je glasio: »Povodom tridesetpete godišnjice opstanka«.

36. redovna godišnja skupština održana je 7. svibnja 1957. godine. Nakon podnesenih izvještaja predsjednik Društva Ivan Premužić je otvorio diskusiju, koja je bila usmjerena na tri pitanja: dogradnja kata na Društvenom domu, uređenje grobalja, i nastup radnika »Pokopa« pri sahrani naših članova. Uslijedila je duža diskusija prisutnih skupštinara te doneseni slijedeći zaključci:

  • Nadogradnju Društvenog doma obavit će Društvo, jer kao legitimni vlasnik zgrade raspolaže tim pravom. U tom smislu Društvo osniva poseban fond za nadgradnju Doma. Sredstva fonda će se puniti dobrovoljnim prilozima kao i posebnom taksom koju će članovi uplaćivati uz redovnu članarinu.
  • Za katolička groblja locirana na Koševu rečeno je da su prepuštena propadanju i nemaru zaposlenog osoblja, koje doprinosi takvom stanju. Skupština je uputila molbu župniku Milivoju Cekadi da uloži napor da se groblja urede, za šta je Društvo uputilo pomoć od 120.000 dinara.
  • Većina skupštinara primijetila je da radnici poduzeća »Pokop« pri sahrani nemaju odgovarajuću obuću, da su neuredni i da bi u tom smislu trebalo poduzeti odgovarajuće mjere da se takvo stanje otkloni. Zbog toga se »Pokopu« ispred Skupštine Društva upućuje pismeni zahtjev da ubuduće radnici »Pokopa« pri sah­ranama budu obučeni u svečanu službenu uniformu.