Godišnje skupštine Društva 1921.-1971.

1. redovna godišnja skupština održana je 11. lipnja 1922. godine. Na toj skupštini doneseno je nekoliko odluka: Društvo je dobilo zvaničan naziv: Pogrebno društvo sv. Ante Padovanskog, Petar Zelenika izabran je za počasnog predsjednika; Da se u slučaju smrti na prostorije Društva istakne crna zastava; Osnovan je Potporni fond od dobrovoljnih priloga; Prikupljanje dobrotvornih priloga treba naročito inten­zivirati o Božiću; U to vrijeme treba uručivati novčanu i drugu pomoć boles­nim i siromašnim članovima;

9. lipnja 1923. godine održana je 2. redovna godišnja skupština u bašti Gradskog podruma kod Bakovića i drugova, u ulici Kralja Petra 75. Broj članova popeo se na 1419; Članarina je povećana na 10 dinara; Za predsjednika Društva aklamacijom je izabran Ilija Gašić, financijski nadsavjetnik, te članovi Upravnog i Nadzornog odbora; Rad sa strankama obavljat će se radnim danom od 16 do 19 sati, a nedjeljom i blagdanom od 9 do 12 sati. Pošto je broj članova znatno porastao, odlučeno je da se otvori mjesto poslovođe sa punim radnim vremenom.

1923. g. bile su dvije izvanredne skupštine (9. rujna i 10. prosinca 1923. g. ) Skupštine su održane u prostorijama Hrvatskog pjevač­kog društva »Trebević«, a u vezi rješavanja neodložnih problema i nesporazuma u povodu tumačenja nekih paragrafa Pravila Društva. Zaključeno je da se u svim slučajevima ima odlučivati glasovanjem većine. Nakon tri mjeseca neplaćanja članarine član neće biti brisan iz članstva ukoliko prethodno nije pismeno opomenut. Ovakva odluka pozitivno je protumačena kod članstva, što je za efekat imalo povećanje broja članova. Andrija Kulier, nastavnik Trgovačke škole, izabran je za novog predsjednika. Uvedena je nova kategorija za one članove koji su prili­kom upisa prešli 60 godina života. Ovi članovi stiču pravo na be­splatan pogreb tek nakon tri godine članstva. Povodom te odluke sazvana je IV. izvanredna skupština, koja je održana u dvorani Samostana milosrdnih sestara, te su Pravila sa izmjenama i dopunama primljena bez veće diskusije.

U lipnju 1924. godine održana je 3. redovna glavna go­dišnja skupština. Registriran je osjetan porast članstva; Razmatrana je ideja o kupovini ili izgradnji društvenog doma; Molba Gradskom poglavarstvu da Društvu pokloni po­godnu lokaciju, ili pomogne u bilo kom obliku, odbijena je; Ministarstvo šuma i rada u Beogradu odobrilo je Društvu kao pomoć 100 m3 građevinskog drveta; U prosincu 1924. godine odštampan je prvi izvještaj o društvenom radu za protekli period. Cijena po jednom primjerku iznosila je 5 dinara, a čist prihod namijenjen je u korist Fonda za pomoć siromašnim članovima. Uvedene su pismene opomene za članove koji su već četvrti mjesec u zaostatku sa plaćanjem članarine, kako po odluci ne bi bili bez opomene brisani iz članstva.

14. lipnja 1925. godine održana je 4. glavna godišnja skupština u dvorani Zavoda sv. Josipa. Na toj skupštini doneseno je nekoliko važnih odluka: da se umjesto dva revizora konstituira Nadzorni odbor od 5 članova; da se preciziraju prava i dužnosti društvenog poslovođe. Nakon dolaska Austro-ugarske na ove prostore broj evangelista u Sarajevu uvećao se na više od 1.000 članova a u razdoblju između dva svj. rata Njemačka Evangelička Crkva je prihvatila Društvo kao svoje i njeni pripadnici su bili članovi. Doneseno je odluka da se u Društvo mogu upisati i vjernici evangelističke crkve. Na istoj skupštini Pravilima je regulirani pravni nasljednici za slučaj da Društvo prestane sa radom i da se kroz dvije godine ne pokrene rad sličnog Društva; da u tom slučaju pravni nasljednici budu Hrvatsko kulturno društvo »Napredak« i »Hrvatski radiša«.

Hrvatsko kulturno društvo Napredaknastalo je od Hrvatskog potpornog društva za potrebne đake srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine, osnovanog u Mostaru 14. rujna 1902. i Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu, osnovanog u Sarajevu 11. studenog 1902. Sarajevskom se društvu 1904. pridodaje ime Napredak, i kako su oba društva imala gotovo identične ciljeve i zadatke, a to su pomaganje đacima i studentima, 1907. godine ujedinjuju se i djeluju pod zajedničkim imenom NAPREDAK. Od tada do danas sjedište Napretka je u Sarajevu. U različitim razdobljima imao je do 120 podružnica i više povjerenstava u 440 mjesta.  Napredak je do zabrane 1949. g. školovao i pomagao školovati oko 16 000 đaka i studenata, među kojima su i dva nobelovca, Ivo Andrić i Vladimir Prelog, zatim slikari Gabrijel Jurkić i Ismeti Mujezinović, Karlo Mijić, pjesnik Nikola Šop i mnoge druge poznate osobe. Razvijao je i nakladničku djelatnost. Redovito od 1908. do 1947. izlazi Hrvatski narodni kalendar. Nakon obnove Napredak nastavlja tradiciju “kalendara” i izdaje ga redovito od 1991. godine pod nazivom Hrvatski narodni godišnjak.

Hrvatski radiša ime je za društvo koje je započelo s djelovanjem u Zagrebu1903. godine s ciljem namještanja naučnika u trgovine i obrte. Zaklada Hrvatski radiša utemeljena je 1903. pod imenom Društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu u Zagrebu. Cilj društva bio je omogućiti školovanje i poboljšanje položaja mladim hrvatskim obrtnicima i trgovcima, te imati što veći udio u gospodarstvu Hrvatske. Društvo je poslovalo s većim ili manjim uspjehom, promijenivši ime 1913. u Hrvatski privrednik, a 1918. u Hrvatski Radiša. Materijalna moć Hrvatskog radiše ojačala je tek oko 1930. zahvaljujući pomoći američkih Hrvata. Nova vlast u svibnju 1945. ukinula je Društvo i uništila bogat arhiv "Hrvatskog radiše". Bila je po kapitalu najmoćnija, ali i najmasovnija udruga u Banovini Hrvatskoj. Hrvatski Radiša nekada je školovao ratnu siročad, djecu ratnih i radnih invalida i onu siromašnih obitelji. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije neprestano se ometao rad Hrvatskog radiše, koji je inače izvrsno radio. Komunistička vlast zabranila je udrugu i nacionalizirala njezine zgrade

5. glavna godišnja skupština održana je 20. lipnja 1926. godine u dvorani sv. Josipa. Tom prilikom izvršene su izvjesne korekture Pravila, po kojima će režijski članovi iz samostana plaćati minimalnu upisninu, a u slučaju smrti njihova zajednica će plaćati samo stvarne troškove pogreba. Također je određeno da se jedan dio kamata od uloženog novca prebaci u Fond za pomoć siromašnim članovima.

6. glavna godišnja skupština održana je 22. lipnja 1927. godine. Na ovoj skupštini je zaključeno da se za potrebe Društva kupi podesna zgrada u centru grada, te je ovlašten Odbor da to sprovede u djelo. 8. rujna 1927. godine kupljena je u Brankovoj ulici broj 6. jednokatnica uz cijenu od 335.000 dinara.

7. glavna godišnja skupština održana je 17. lipnja 1928. godine.

8. glavna godišnja skupština održana je 16. lipnja 1929. Na toj skupštini živo se diskutiralo o blagajničkom poslovanju. Interesantna je bila diskusija o kupovini zemljišta za groblje (radi društvenih sahrana), ali u vezi s tim nije donesen nikakav zaključak.

20. kolovoza 1928. godine preminuo je prvi predsjednik Društva Petar Zelenika.

U listopadu 1928. godine preminuo je i drugi predsjednik Društva Ilija Gašić.

9. redovna glavna godišnja skupština održana je 22. lipnja 1930. godine u dvorani Zavoda sv. Vinka. Između ostalog odlučeno je da se osmrtnice tiskaju (do tada su pisane rukom). Broj članova se povećao, pa je narasla i novčana masa, koja je zbog financijske krize u zemlji bila nesigurna u trezorima nestabilnih banaka. Upravni odbor, u skladu sa Pra­vilima, a u svrhu što sigurnijeg plasmana novčanih sredstava, istakao je mogućnost gradnje reprezentativnog društvenog doma, koji bi izdavanjem stanova donosio veću i sigurniju dobit.

Taj prijedlog je prošao na 10. redovnoj godišnjoj skupštini održanoj 21. lipnja 1931. godine. Za tu svrhu odobrena su sredstva u iznosu od 1.200.000 dinara. Ako se ne bi mogao iz gotovine osigurati čitav naznačeni iznos, predloženo je da se postojeća društvena zgrada proda i da se uzme hipotekarni zajam. Tajnički izvještaj je naročito tretirao pitanje izgradnje Društvenog doma, koji je u rekordno kratkom roku izgrađen, a već 9. rujna iste godine useljen Prihvaćen je prijedlog Upravnog odbora da se izda spomen-knjiga o 10. godišnjici postojanja i djelovanja Društva.

11. glavna godišnja skupština održana je 26. lipnja 1932. godine u dvorani Zavoda sv. Vinka. Tajnički izvještaj je naročito tretirao pitanje izgradnje Društvenog doma, koji je u rekordno kratkom roku izgrađen, a već 9. rujna iste godine useljen. Župnom uredu je kao pomoć za kupnju zemljišta za grob­lje odobren iznos od 30.000 dinara.

12. glavna godišnja skupština održana je 18. lipnja 1933. godine u prostorijama Zavoda sv. Vinka. Biskup Josipa Stadlera je kupio zemljište na uglu Čemaluše (današnje Titove ulice) i Kezmanove ulice (današnja Šenoina ulica) i poklonio ga Sestrama milosrdnicama, kako bi na toj lokaciji sagradile Crkvu, samostan i školu. Gradnja prvog dijela kompleksa završena je 1883. godine. Projektant je Josip Vancaš, autor najvećeg broja katoličkih vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarskog perioda. Do 1883. godine izgrađeni su Crkva i Samostan gdje se vršila školska nastava na uglu današnjih ulica Titove i Šenoine, dok je zasebna školska zgrada (Učiona i Zavod milosrdnih sestara) na uglu ulica Šenoine i Branilaca grada (ulica Franje Josipa – naziv iz austrougarskog perioda) izgrađena 1904. godine. Godine 1904, kada je za direktora Zavoda svetog Vinka izabran dr. Ivan Šarić, izvršena je izgradnja namjenske školske zgrade gdje je smještena Učiona i Zavod milosrdnih sestara. Taj objekat je nadovezan na postojeću samostansko-školsku zgradu na južnoj strani današnje Šenoine ulice. Prostorije u Zavodu Svetog Vinka Društvo je koristilo za održavanje godišnjih skupština U mjesecu studenom 1933. godine preminuo je dugo­godišnji društveni poslovođa Jure Perković.

13. glavna godišnja skupština održana je u lipnju 1934.

14. glavna godišnja skupština održana je u lipnju 1935. godine. Na ovoj skupštini odobren je prilog od 10.000 dinara za izgradnju Hrvatskog doma u Novom Sarajevu.

15. glavna godišnja skupština, je održana u lipnju 1936. godine, nije donijela nekih spomena vrijednih zaključaka. Skupštinari nisu prema radu Odbora imali niti zamjerki niti pri­govora, a niti novih prijedloga. Ustanovljeno je da se svi zajmovi za gradnju Društvenog doma otplaćeni, većinom od ubrane kirije.

27. lipnja 1937. godine održana je 16. glavna godišnja skupština. U Odboru su se pojavile nesuglasice, a nekoliko je odbor­nika obavijestilo Skupštinu da Upravni odbor ne radi na način kako to propisuju Pravila. U četvrtoj točki dnevnog reda, gdje se ras­pravljalo o pročitanim izvještajima, diskusija je dobila suviše za­oštren ton, te je predsjednik Andrija Kulier bio primoran da Skupštinu raspusti. Odmah nakon Skupštine zahvalio se na pred­sjedničkoj dužnosti, koju je sa puno entuzijazma i uspjeha obavljao posljednjih četrnaest godina.

8. kolovoza 1937. godine nastavljena je 16. glavna go­dišnja skupština u dvorani Crvenog križa. Otvorio ju je najstariji odbornik Ivan Vila. Za predsjedavajućeg je izabran Mato Lovrenović. Ustanovljeno je da je četvrta točka dnevnog reda završena na zadnjoj, prekinutoj skupštini, pa se prešlo na petu točku i davanje razrješnice Upravnom i Nadzornom odboru. Izabrana je tročlana komisija koja će pregledati društveno financijsko poslovanje i o svojim nalazima obavijestiti članstvo na narednoj skupštini. U to vrijeme Društvo je brojalo preko 3.600 glavnih čla­nova, ne računajući nusčlanove tj. članove obitelji. I nastavak prekinute Šesnaeste glavne godišnje skupštine morao je, zbog obimnog dnevnog reda i početka filma u kino-sali, biti prekinut, te je ova burna sjednica po drugi put nastavljena u istoj dvorani 22. kolovoza 1937. godine. Skupštinu je otvorio i vodio Ivan Vila. Za mjesto predsjedatelja bila su predložena dva kandidata i to Nikola Dusper i Ferdo Ber. Većinom glasova izabran je Ferdo Ber. Već u samom početku bilo je jasno da se na Skupštini formirala opozicija, te su dvije suprotstavljene strane stvorile ne­zdravu atmosferu i uzajamnu blokadu, zbog čega je izaslanik vlasti raspustio Skupštinu. Banska uprava Drinske banovine postavila je Društvu 21. listopada 1937. godine svog komesara koji je preuzeo Upravu Društva i vodio je sve do 30. prosinca 1937. godine.

30. prosinca 1937. godine komesarijat je sazvao Glavnu skupštinu u Radničkom domu, sa dnevnim redom: Izbor Društvene uprave. Za izbor nove uprave postojala su dva prijedloga pa se prešlo na tajno glasanje. Dvotrećinskom većinom pobijedila je lista Mate Bekovca. Inicijatori opozicije nisu se pomirili sa rezultatima glasanja, pa su poveli akciju da osnuju novo društvo sa istim ciljem i društvenim zadacima.

Opozicija je koncem 1938. godine osnovala Pogrebno društvo sv. Franje Asiškog u Sarajevu. Novoosnovano društvo nije naišlo na podršku i razumijevanje pučanstva, pa je životarilo i ko­načno 1945. godine prestalo sa radom. Nova uprava Društva izvršila je svestran pregled pos­lovanja pa je konačno ustanovila da je Društvo vođeno u skladu sa Pravilima i zaključcima redovnih i vanrednih skupština, te da u radu Odbora nije bilo nikakvih nepravilnosti ni malverzacija i da, prema tome, Društvo nije pretrpjelo nikakve materijalne ni novčane štete. To je bio najteži i najmučniji period u radu Društva, jer se protiv njega služilo intrigama i izmišljotinama, što je rušilo ugled Društvu, koji je teško stečen dugogodišnjim savjesnim, poštenim i ispravnim radom.

29. lipnja 1938. godine održana je 17. redovna glavna godišnja skupština u dvorani Zavoda sv. Vinka. Kako je u tajničkom izvještaju izneseno, rad novog uprav­nog odbora započeo je 1. siječnja 1938. godine i trajao svega pet mjeseci. Na Skupštini je raspravljano o izmjenama i dopunama Pravila Društva, te je zaključeno da se taj posao povjeri našem članu Ivi Lešiću, nadsavjetniku Apelacionog suda u Sarajevu. Na Skupštini je izabran petočlani koordinacioni odbor, kojem je na čelu bio Ivo Lešić. To su: Drago Matulić, Nikola Đebić, Mate Bulić, dr. Josip Fleger i Karlo Knežević. Predloženo je da se na skupštini pročita Izvještaj o nalazu Komesarijata upućen putem Uprave policije, kako bi se vidjelo da li je u radu Društva bilo nepravilnosti i malverzacija. Na prijedlog člana Stjepana Trlina, Izvještaj je pročitao dr. Milan Martinović. Primjedbe Komesarijata odnosile su se na potpore hu­manim društvima kao i na podizanje spomenika pok. Juri Soči. Budući da su svi prilozi te vrste odobravani putem godišnjih skup­ština, smatra se da su izvršene u skladu sa Pravilima Društva. U svome obrazloženju dr. Zdravko Šutej iznio je niz dokumentiranih tvrdnji o savjesnom i poštenom radu, što je od strane skupštinara pozdravljeno odobravanjem i aplauzom. Na ovoj skupštini konačno su se razotkrili zlonamjernici koji su svojim razbijačkim djelova­njem, izmišljotinama, intrigama i ogovaranjima željeli da nanesu štetu i okrnje ugled Društva.

18. godišnja skupština održana je 2. srpnja 1939. g. u Napretkovom Hrvatskom domu u Novom Sarajevu. Skupštinom je rukovodio predsjednik Društva Ivan Vujičić. Ivo Lešić pročitao je Nacrt novih pravila koja obuhvaćaju 53 člana, a koja su od prisutnih usvojena u cijelosti. Ministarskom uredbom od 6. prosinca 1938. godine, ob­javljenom u »Službenim novinama«, propisan je Pravilnik o us­tanovama humanog karaktera, koje se bave osiguranjem pogrebnih troškova. Tim su pravilnikom društvima nametnute teške obaveze, pa je u povodu toga došlo do predstavke Ministarstvu, da bi se te odredbe ublažile.

19. godišnja skupština održana je 29. lipnja 1940. g. u Zavodu sv. Vinka. Predsjednik, Ivan Vujičić obavijestio je prisutne da je u rujnu 1939. godine poslat na odobrenje Nacrt novih pravila izravno Ministarstvu trgovine i industrije, u čijoj je nadležnosti ova materija. 20. veljače 1940. godine stigao je odgovor da Pravila nisu odobrena, pošto nisu u cijelosti usaglašena sa odredbama Pravilnika dotičnog ministarstva. Ministarstvo je u svom dopisu naznačilo da će donijeti novi pravilnik, koji će biti prilagođen društvima ovakvog karaktera, ali zbog izbijanja rata, 1. rujna 1940. godine i drugih kriznih pojava novi pravilnik nije objavljen. Raspravljalo se i o zloupotrebama nekih članova u vezi sa prijavljivanjem nus članova, koji prema pravilima Društva nisu imali pravo na takav status. Upravni odbor je predložio da se zbog opadanja vrijednos­ti novca u ratnim uvjetima postojeći društveni kapital uloži u kupovinu jedne kuće ili zemljišta. Skupština je bila suglasna da se u nabavku nekretnina uloži 40.000 dinara društvenog novca.