Razdoblje u kojem je Društvo ostalo bez svoje imovine

37. godišnja skupština održana je 23. travnja 1958. godine. Ovu skupštinu karakterizira masovnost odziva članstva. Nakon podnesenih izvještaja na dnevnom redu bila su pitanja raz- matrana na prethodnoj skupštini. Ovom prilikom definitivno se odustalo od nadogradnje Društvenog doma, jer nisu osigurana ma- terijalna sredstva niti se mogu u dogledno vrijeme prikupiti. Sredstva prikupljena tokom 1957. godine u Fond za nadogradnju doma pre- nesena su kao prihodi po osnovu uplaćene članarine, zbog čega se članarina tokom 1958. godine nije povećavala. O uređenju katoličkih grobalja na Koševu u izvještaju je rečeno: Dolaskom župnika Milivoja Čekade u našu župu došli smo do saznanja da je manjkalo malo dobre volje pa da se na ovom zadatku krene s mrtve točke. Kad danas pogledamo naša groblja, vidimo šta može učiniti volja jednog čovjeka kao što je župnika Milivoja Čekade. Da se ova problematika ubuduće što bolje rješava, Skupština je formirala Odbor za uređenje grobalja koji će surađivati sa Župnim uredom. U tom smislu Župnom uredu će se i ubuduće pružati potrebna materijalna pomoć.

38. godišnja skupština održana je 12. travnja 1959. godine. Podnoseći godišnji izvještaj predsjednik Društva je istakao izuzetan interes građana Sarajeva za učlanjivanje u Društvo. Tokom protekle godine učlanjeno je 388 glavnih i 728 nusčlanova. Efekat ovakvog masovnog učlanjivanja potiče od preporuke Upravnog odbora da svaki njegov član nastoji učlaniti što više svojih prijatelja i poznanika u Društvo. Rad Upravnog i Nadzornog odbora ocijenjen je od strane skupštine visokom ocjenom pa je bilo prijedloga i za novčane nagrade, što su odbornici odbili. Stoga su im dodijeljena pismena priznanja i pohvale. Skupštinari su upoznati i sa rješenjem Narodnog odbora Općine Centar Sarajevo kojim se nacionalizira teško stečena imo­vina Društva. Nacionalizacijom su obuhvaćene sve tri zgrade Društva, u kojima se nalazi 10 dvosobnih i jedan jednosoban stan, kao i dvorišno zemljište. Nakon duže diskusije, kojom se osudio ovaj Čin, donesena je odluka da Društvo svim raspoloživim sredstvima nastoji da pomenuto rješenje stavi van snage.

Talas oduzimanja crkvene imovine, također u sklopu nacionalizacije, posebno je pogodio imovinu Katoličke crkve i udruženja koja su vezana uz nju u gradovima. Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine izvršeno je oduzimanje i podržavljenje svih najamnih zgrada, poslovnih zgrada, stanova i poslovnih prostorija u svojini građana, građanskih pravnih lica, društvenih organizacija i drugih udruženja građana. 31. godišnja skupština održana je 8. lipnja 1952. Članstvo je energično protestiralo saznavši da je odlukom Stambene uprave grada oduzeta čitava zgrada, dok je Društvu za rad odobrena jedna prostorija u parteru zgrade. Gradskom narodnom odboru upućen je protest uz zahtjev da se Društvu vrate konfiskovane prostorije.

Do završetka rata Društvo je ulagalo znatna sredstva u stambeni fond iz kojeg su se vršile razne adaptacije i opravke u zgradama Društva. Društvo je tada raspolagalo i pravom na iz­davanje svojih stanova kao i na otkazivanje neurednim platišama i stanarima koji se nisu pridržavali kućnog reda. Od 1945. godine novi stanari su doseljavani direktivom nadležnih vlasti, koje su 15. 11. 1950. godine oduzele Društvu i sadašnje poslovne prostorije. Od tada pa do 22.11953. godine Društvo je radilo u Kranjčevićevoj ulici, ali se na uporan protest članova i odbornika poslovni prostor vratio Društvu.

HPD „Sveti Anto " iz Sarajeva je izvorni vlasnik stambene zgrade u Sarajevu u ulici Hamze Hume br. 4 i 6. izgrađene na građevinskom zemljištu označenom kao k.č. 266 i 164 KO. Sarajevo L (stari premjer), što odgovara k.č. br. 790 KO. Sarajevo VII (novog premjera). U navedenoj zgradi se nalazi 10 dvosobnih i 1 jednosoban stan koji su rješenjem NO Sreza Sarajevo-Komisije za nacionalizaciju broj; 03/54-NN-808/60 od 15.03.1960.godine nacionalizovani i to bez bilo kakve naknade. HPD „Sveti Anto " iz Sarajeva danas koristi poslovne prostorije koje se sastoje od 3 odjeljenja u površini od 66,68 m2, u prizemlju - lijevo, čiji je sopstvenik Hrvatsko pogrebno društvo u Sarajevu sa dijelom 1/1.

39. godišnja skupština održana je 3. travnja 1960 godine. Kao i svaka prethodna, Skupština je počela odavanjem počasti preminulim članovima. Među preminulim, u tom periodu, je i dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora Ivan Piksa. Od pok. Ivana Pikse u ime Društva oprostio se predsjednik Društva Ivan Premužić kratkim govorom. Nakon usvojenih izvještaja otvorena je diskusija, koja je bila usmjerena na pitanje nacionalizacije društvenih prostorija. U proteklo vrijeme između dviju skupština odbornici Društva poduzeli su sve pravne radnje da se društvene zgrade izuzmu od nacio­nalizacije, s obzirom da su služile kao rezervni fond za pokriće u slučaju povećanog mortaliteta ili drugih materijalnih poteškoća Društva. Međutim, sve žalbe i zahtjevi Društva su odbijeni s obraz­loženjem da društvene organizacije ne mogu imati svoj stambeni fond. Od nacionalizacije su izuzete jedino poslovne prostorije Društva.

40. godišnja skupština održana je 16. travnja 1961. godine. Bila je to 40. jubilarna godišnja skupština, koju je otvorio predsjednik Ivan Premužić riječima: "40. godina rada jednog društva, kao što je naše, jest period koji je dao dosta prilike da naše društvo zauzme dostojno mjesto u našem gradu, a koje mjesto mu i pripada. Posebno mi je drago što je meni data čast da budem na čelu našeg društva, koje je pomoglo mnoge naše građane-članove, koje je uči­nilo mnogo humanih i socijalnih djela i koje će i dalje raditi u tom smjeru na korist sviju nas i naše zajednice". Značajnu obljetnicu Društvu su čestitali mnogi članovi, svi skupštinari i gosti: predstav­nici Srpskog pogrebnog društva u Sarajevu, poduzeće "Pokop", Uprave rimokatoličkih grobalja i dr. U daljem toku Skupštine usvojeni su godišnji izvještaji podneseni od strane Upravnog i Nadzornog odbora.

41. godišnja skupština održana je 8. travnja 1962. godine. Nakon uobičajenog dnevnog reda i usvajanja izvještaja diskusija prisutnih usmjerena je ka informaciji da nadležni organi Sreza Sarajevo rade na iznalaženju lokacije novog groblja. Odlučeno je da naše društvo sa ostalim pogrebnim društvima u Sarajevu uputi zahtjev svim nadležnim društveno-političkim organizacijama i za­jednicama da se odustane od izgradnje novog groblja, jer, kako je rečeno, na postojećim grobljima ima dovoljno mjesta za ukop građana Sarajeva i u narednih 20 godina. Ova 1962. godina ostat će u povijesti Društva zabilježena i po tome da je preminuo Ćiril Latal, poslovođa Društva od 1933. do 1959. godine. Doprinos pok. Latala razvoju Društva bio je velik, jer ga je uz stručnost krasila i ljubav prema poslu i požrtvovanost u izvršavanju svih obaveza. Od pok. Latala u ime Društva oprostio se predsjednik Ivan Premužić, koji je tom prilikom položio vijenac Društva.

25. siječnja 1962.g. Izvršni odbor odobrava 50.000 dinara pomoći za opravku crkve u Novom Sarajevu. Za izgradnju župne crkve Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu najzaslužniji je nadbiskup Josip Stadler. Uvid u sačuvanu dokumentaciju iz vremena nastanka crkve svjedoči o izvanrednoj upornosti velikodostojnika, poglavito kad je riječ o prepisci s ondašnjim tijelima vlasti, tj. o namicanju svih potrebnih dopuštenja, i prikupljanju sredstava. Uz velike napore prečasnoga, koji je osobno priložio najveći novčani iznos, i župljana novoosnovane župe, s gradnjom se počelo 1905., šest godina nakon okružnice u kojoj je nadbiskup izložio svoju ideju. Rekordnom brzinom, za samo šest mjeseci, završena je vanjska gradnja, a već 12. studenoga 1906. blagoslovljen je križ, iskovan u Sarajevu. Crkva - duga 39,50 a široka 14,90 metara, posvećena je 18. studenoga 1906. godine. Nakon završetka građevinskih radova i blagoslova objekta ostalo je urediti interijer. Za to su se pobrinuli sarajevski obrtnici, specijalizirane austrougarske tvrtke, te vrhunski hrvatski umjetnici (slike na oltarima djelo su Otona Ivekovića). Nutarnji prostor crkve krase tri oltara, propovjedaonica od jasenova drva, kamena krstionica, križni put od terakote i vrijedne slike.

42. godišnja skupština održana je 28. travnja 1963. go­dine. Izvještaji podneseni na Skupštini bili su opširni, prikazujući bogatu aktivnost odbornika u proteklom periodu. Pored davanja raznih vrsta potpora siromašnim članovima, besplatnih ukopa i si., odbornici su tokom godine obilazili bolesne i iznemogle, pružajući im potrebnu pomoć. U izvještaju stoji: Odbornici Društva redovno su obilazili bolesne članove po kućama i bolnicama i uručivali pomoć u novcu ili naturi, prema potrebi bolesnog člana. Za tu namjenu utrošeno je 96.000 dinara. Tako se humanost u Društvu galija i širila na nove oblike pomoći, što je od Društva iziskivalo dodatne mate­rijalne napore, a od odbornika veći angažman.

43. godišnja skupština održana je 12. travnja 1964. godine. Karakteristika 43. godišnje skupštine je jednoglasno usva­janje svih podnesenih izvještaja. Tom prilikom skupštinari su se zahvalili odbornicima na uspješnom radu za dobrobit članstva, tim prije što taj rad obavljaju bez ikakve novčane naknade. I na ovoj skupštini došla je do izražaja poslovna saradnja našeg društva sa ostalim pogrebnim društvima grada i šire, sa poduzećem »Pokop«, Upravom rimokatoličkog groblja i mnogim drugim sličnim in­stitucijama. Osuđen je ignorantan stav Gradske konferencije Socijalis­tičkog saveza radnog naroda Sarajeva, koji već niz godina, i pored uredno upućenih poziva, ne prisustvuje našim godišnjim skupšti­nama. To svakako otežava provođenje zaključaka skupštine.

44. godišnja skupština održana je 4. travnja 1965. go­dine. Ovu skupštinu karakterizira podatak da je to jedna od rijetkih poslovnih godina koju je Društvo završilo sa gubitkom. Prikazani gubitak od 664.409 dinara rezultat je povećane smrtnosti i enormnog povećanja pogrebnih troškova od strane poduzeća »Pokop«, što početkom godine, prilikom izrade financijskog plana, nije uzeto u obzir. Na ovoj skupštini nije donesena ni odluka o visini članarine za 1965. godinu, zbog toga što se za novootvoreno groblje Bare u Sarajevu predviđaju nove cijene usluga, koje u vrijeme održavanja Skupštine još nisu poznate. Dato je ovlaštenje Upravnom odboru da, nakon dobijene informacije o cijenama od strane »Pokopa«, utvrdi visinu godišnje članarine. Do tada će se članarina uplaćivati u visini prošlogodišnje.
45. godišnja skupština, održana 24. travnja 1966. go­dine, nije imala nekih osobenosti po kojima bi bila zabilježena. Nakon usvojenih izvještaja upućena je peticija Gradskom vijeću sa zahtjevom da se i dalje za ukop građana Sarajeva koriste postojeća groblja.

46. godišnja skupština održana je 9. travnja 1967. godine. Usvojeni su godišnji izvještaji, a nakon toga diskusija prisut­nih bila je usmjerena na nedavno vandalsko ponašanje nepoznatih skrnavitelja katoličkih grobalja, koji su iz obijesti ili nekih drugih razloga uništili nekoliko nadgrobnih spomenika na grobljima u Koševu. Nakon duže diskusije iskristalizirala se ideja da Zavod za zaštitu spomenika Sarajeva preuzme groblja pod svoju zaštitu, kako bi se spriječilo dalje rušenje i skrnavljenje spomenika, koji su ujedno i spomenici kulture. Ovaj zahtjev nakon održane skupštine prosli­jeđen je nadležnim organima.

47. godišnja skupština održana je 28. travnja 1968. godine. Troškovi sahrane, prvi put poslije rata, povećani su za 100%. Članarina u odnosu na prethodnu godinu povećana je za 50%, pa se postavlja pitanje pozitivnog poslovnog rezultata. Zaključak Skup­štine bio je da se članarina tokom godine ne povećava, a da se izlaz nalazi u štednji i pozivu članovima da uredno izmiruju članarinu.

48. godišnja skupština održana je 27. travnja 1969. godine. Na Skupštini su jednoglasno usvojeni svi podneseni izvještaji. Na dnevnom redu našla su se i pitanja izmjene i dopune Pravila Društva. Usvajanje novih pravila imalo je za cilj da se zaštiti interes dugogodišnjih članova, koji su iz raznih razloga brisani iz članstva. Dopunama Pravila data je mogućnost brisanom članu da se u roku od 12 mjeseci od dana brisanja može vratiti u članstvo, uz obavezu da uplati zaostalu članarinu i troškove brisanja. Također je smanjena granica koja se odnosi na godine starosti pri upisu, tako da se poseban ulog uplaćuje nakon 40 godina života, a ne 45 kako je to u ranijim Pravilima regulirano. Što se tiče djece nusčlanova, odlučeno je da do 20 godina nusčlan ne plaća članarinu, a preko 20 godina plaća ako se nalazi na redovnom školovanju (umanjena članarina).

49. godišnja skupština bit će zabilježena po tome što je registrirala značajno povećanje članstva. Tokom godine upisana su 933 člana, od kojih 324 glavna. Stanje članstva na dan 31.12.1969. godine bilo je 5.815 glavnih i 7.232 nusčlanova. Pomenuti podaci govore da je to i najveća brojnost članstva od osnivanja Društva do ove skupštine. Skupština je održana je 10. svibnja 1970. godine u prostorijama Mjesne konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Marijin Dvor u Sarajevu.

50. godišnja skupština održana je 23. svibnja 1971. godine. 50. jubilarnom skupštinom, u odsutnosti predsjednika, predsjedavao je odbornik Mato Matijić, koji se pri otvaranju Skupštine zahvalio na povjerenju i izrazio zadovoljstvo što rukovodi 50. skupštinom. Povodom značajnog jubileja skupštinari su odali priznanje svim živim i preminulim odbornicima za doprinos uspješnom radu Društva. Ovom prilikom naglašen je doprinos predsjednika Društva Ivana Premužića, koji je odbornik 21 godinu, od kojih na dužnosti predsjednika posljednjih 15 godina. Na Skupštini su dopunjena Pravila Društva slijedećom odredbom: Svi članovi, nosioci članstva kao i njihovi bračni drugovi, koji navrše 50 godina plaćanja, da se oproste daljeg plaćanja članarine.1970. godine obilježena je daljim povećanjem brojnosti članstva. Tokom godine upisana su 572 glavna i 410 nus članova.

51. godišnja skupština održana je 18. lipnja 1972. godine. Skupština je održana u prostorijama Društva, koje su tokom godine adaptirane. Izvršena je obimna adaptacija, kojom su postignuti opti­malni uvjeti za rad stručne službe, a ujedno uređen prostor za održavanje sjednica i drugih društvenih skupova. davanja raznih vrsta potpora siromašnim članovima, besplatnih ukopa i si., odbornici su tokom godine obilazili bolesne i iznemogle, pružajući im potrebnu pomoć. U izvještaju stoji: Odbornici Društva redovno su obilazili bolesne članove po kućama i bolnicama i uručivali pomoć u novcu ili naturi, prema potrebi bolesnog člana.

52. godišnja skupština održana je 20. svibnja 1973. go­dine. U izvještajima o radu za proteklu godinu stoji da su svi poslovi tokom godine rješavani uspješno, bez ikakvih poteškoća. Tome su doprinijeli odbornici, koji su aktivno i stručno rješavali sve nastale probleme. Ovom prilikom je istaknut i rad stručne službe, koja je neposredno doprinijela da se dosegnu izuzetni poslovni rezultati.