Zanimljivosti

Sa kolikom ozbiljnošću se prišlo podizanju Društva govori jedan detalj, zabilježen već na drugoj sjednici Odbora 25. rujna 1921. godine. Društvo je dobilo poziv Kulturnog društva »Zvijezda« iz Vareša da predstavnici Bratovštine sv. Ante Padovanskog prisu­stvuju zabavi. Odbor donosi odluku da to bude Miho Ćosić, koji odlazi na zabavu o trošku Društva od 400 kruna. Imao je obavezu da nosi društveni znak. Međutim, neko je primijetio da je pri odlasku, već u Podlugovima, Miho Ćosić skinuo društveni i stavio znak Kulturnog društva »Trebević«. Iz pomenutog razloga Miho Ćosić je 17.10.1921. godine brisan iz članstva, jer, kako se navodi, ogriješio se o Pravila i Društvo oštetio za 400 kruna.

Dobro financijsko poslovanje omogućilo je da se izne­moglim i bolesnim članovima daju novčane potpore. Znatna sredstva data su i brojnim institucijama, bilo za gradnju domova, crkava ili za društvenu aktivnost. Bilježimo pomoći: Napretkovom domu u Novom Sarajevu, Hrvatskoj čitaonici u Novom Sarajevu, Hrvatskoj čitaonici Alipašin Most, Klosteru sv. Vinka, Siromašnim naučnicima Hrvatskog radiše, Hrvatskom kulturnom društvu "Napredak", Ženskom sirotištu "Betlehem", Sirotištu "Egipat", Hrvatskom katoličkom ženskom društvu, Hrvatskim akademičarima, Sirotištu Zavoda sv. Josipa, Crkvi sv. Josipa u Sarajevu, Crkvi na Sljemenu kraj Zagreba, Župnom uredu Stup, Crkvi Blažene Djevice Marije u Olovu, Stolu kršćanske dobrotvornosti, Hrvatskoj ženi, Zavodu sv. Augustina, Hrvatskoj omladinskoj čitaonici, Hrvatskoj glazbi, Crvenom križu, Karitasu, Gospodarskoj slozi u Sarajevu.

I nakon rata Društvo je izdvajalo sredstva za: uređenje Koševskog groblja, opravku crkve u Novom Sarajevu, Crkve sv. Josipa u Sarajevu, Domu staraca Neđarići, Domu slijepih Skenderija, Crvenom križu, za postradale od zemljotresa u Skoplju, za postradale od poplava u Zagrebu i dr. Uplaćuju se zajmovi za puteve i željeznice.

1940. godine donesena je odluka da se kupi još jedna zgrada. Na prodaji su bile zgrade na Obali Vojvode Stepe (blizu Protestantske crkve), u Ćubrilovićevoj ulici, Ulici fra Jukića. Najoz­biljnija ponuda odnosila se na zgradu u Zvonimirovoj ulici, za koju je Društvo nudilo 500.000 dinara, a prodata je drugome za 525.000 dinara.

17. lipnja 1925.g.odbor društva odobrava 10 din. po stranici prepisivaču koji će prepisati  6 primjeraka Pravila Društva po naredbi Veležupanije Sarajevo u cilju odobravanja od strane države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Prvu pisaću mašinu Društvo je kupilo 7. 8. 1930. godine, a ista je prodata 1938. godine, kada je kupljena nova, marke MERCEDES koja se i danas čuva u Društvu.

Stjepan Radić, hrvatski političar i književnik, jedan je od velikana hrvatske povijesti umro je 8. kolovoza 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u atentatu u Narodnoj skupštini 1928., kada je ustrijeljen za vrijeme sjednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu. Pokopan je 12. kolovoza 1928. godine, u Zagrebu, na Mirogoju, a prigodom sprovoda bilo je nazočno oko 100.000 ljudi među kojima je bila i delegacija Hrvatskog pokopnog društva iz Sarajeva : gospoda Kulier i Vučković. Na sjednici održanoj 10. 8. 1928. godine odata je po­sljednja počast Stjepanu Radiću.

Od samog osnivanja Društva ustalio se običaj da se u povodu svake Nove godine kupe i uruče prigodni pokloni: odžačaru, listonoši, mehaničaru telefona, kočijašu, smetljaru, raznosaču osmrtnica, željezničkim vratarima ravnateljstva, poslužiteljima pri pokopu i drugima.

30. srpnja 1926. Odbor Društva zaključuje da je veliki broj molbi i upita građanstva van Sarajeva sa željom da se učlane u »Pogrebno društvo sv. Ante Padovanskog« u Sarajevu . sa žaljenjem te zahtjeve Društvo mora odbiti jer se to kosi sa Pravilima Društva. Preporučujemo svim zainteresiranim da pokreni inicijativu u svojim mjestima za osnivanjem identične udruge uz garantiranu pomoć našeg Društva .

27. lipnja 1929. Predsjednik Andrija Kulier je pozvan na osnivačku skupštinu Hrvatskog pogrebnog društva Sveti Anto u Tuzli. Odobren je određeni iznos a pružena je i sva pomoć u organizaciji i dati savjeti na temelju vlastitog iskustva.

Kroz  stotinu godina povijesti Društvo je više puta mijenjalo naziv:

• 08. rujna 1921. - Bratovština sv. Ante Padovanskog u Sarajevu
  
• 11. lipnja 1922. - Pogrebno društvo sv. Ante Padovanskog« u Sarajevu
  
• 16. prosinca 1945. - HRVATSKO UKOPNO DRUŠTVO
  
• 21. lipnja 1953. - Pogrebno društvo sv. Ante u Sarajevu
  
• 12. srpnja 1978. - Pogrebno društvo »Palma«
  
• 02. ožujka 1991. - HRVATSKO POGREBNO DRUŠTVO
  
• 4. veljače 1997. - Udruženje Hrvatsko pogrebno društvo ,,Sv Anto'" Sarajevo

Prvu i jedinu pronevjeru novca, do one 1981/82, učinio je jedan podvornik 1922. godine, kada nije predao prikupljeni novac od članarine blagajniku. Zamolio je Odbor da ga sačeka sa uplatom dok ne proda zemlju u Gornjem Vakufu, što je nakon par mjeseci i učinio. Novac je vratio, ali je i pored toga odležao tri dana u zatvoru.

Od osnivanja do danas na čelu Društva je bio 31 predsjednik. U prvih 10 godina rada Društva predsjednici su prilikom prihvatanja dužnosti pred Odborom davali slijedeću izjavu:

»Ja izjavljujem i vlastoručno potpisujem, da ću kao predsjednik moju dužnost prema Društvu savjesno i tačno, spo­razumno sa društvenim odborom vršiti, da ću se svim pravovaljanim odborskim zaključcima pokoravati, te pravovaljane račune kao i korespondenciju potpisivati, po potrebi sjednice sazivati te istim predsjedavati«.

Zapisnici bilježe i niz provala u Društvo. Prva se desila 1941, zatim 1944,1946,1974, i 1977, 2015. godine. Srećom nisu pričinjene veće štete osim što je odneseno i uništeno nešto sitnog inventara.

8. lipnja 1928. Izvršni odbor donosi tradicionalnu odluku o izdvajanju priloga u iznosu od 500 din. Crkvi Sv. Ante na Bistriku zbog proslave 13. lipnja dana zaštitnika našeg Društva.

Interesantan je bio odnos Društva prema pripadnicima Hrvatske starokatoličke ckrve koju Rimokatolička crkva nije priznavala. To je kršćanska vjerska zajednica, nastala iz opozicije nekih njemačkih teologa na Prvom vatikanskom koncilu 1870. Oni su se usprotivili definiciji o papinskoj nepogrešivosti i primatu, te su tražili da se katolicizam »vrati na svoje stare oblike«. Odvojili su se od Rimokatoličke crkve na kongresu u Münchenu 1871. Starokatolički pokret se proširio i u Bosnu.
17. srpnja 1926. Izvršni odbor donosi odluku o isključenju jednog člana jer imaju provjerenu informaciju da je obavio crkveno vjenčanje po starokatoličkom obredu a u isto vrijeme odobrava se svojevoljni istup iz članstva člana koji navodi razlog : pristupanje Starokatoličkoj crkvi.

14. rujna 1961.g. održana je zajednička sjednica Hrvatskog i Srpskog pogrebnog društva u prostorijama našeg Društva sa temom Izgradnja centralnog groblja i opstanak sadašnjih grobalja. Delegacije dva društva su predvodili predsjednici Ivan Premužić i Krsto Merčep. Povod za sjednicu je najava gradskih vlasti o izgradnji novog, centralnog groblja u Barama kao i nezvjestan status postojećih grobalja. Zaključci su bili jedinstveni a u cilju molbe Narodnom odboru Opštine Centar – Savjetu za komunalne poslove da se pažljivo analiziraju planovi koji se odnose na zatvaranje starih grobalja ( Sv. Josip, Sv. Mihovil i Sv. Marko ) a zemljište bude namjenjeno za izgradnju ili za zelene površine. Napominje se, da groblja u Koševu datiraju od 188o godine i da su u tim grobljima pokopana mnoga lica kao što : Silvije Strahimir Kranjčević, Staka Skenderova, Roman Petrović, Gavrilo Princip.....Prenos njihovih grobova u novo groblje „ ne bi imalo naročito opravdenje „.

Prijedlog oba društva je da se postojeća groblja konzerviraju, hortikularno obnove i uklope u postojeći ambijent a umjesto jednog velikog-centralnog groblja, da se otvaraju mala, mjesna groblja po slobodnim površinama u kvartovima grada. Molba i prijedlog oba društva nije uvažen i vlast je otvorila centralno groblje u Barama a pojedini građani su počeli sa prenosom grobova sa starim spomenicima. Sporost u realizaciji i rat 1991-1995 su spasili stara groblja koja su aktivna i danas.

Kroz povijest i Društvo je imalo organizacijskih i kadrovskih problena. 16. godišnja skupština morala se, zbog obimnog dnevnog reda i početka filma u kino-sali, biti prekinuta, te je ova burna sjednica po drugi put nastavljena u istoj dvorani 22. kolovoza 1937. godine. Skupštinu je otvorio i vodio Ivan Vila. Za mjesto predsjedatelja bila su predložena dva kandidata to Nikola Dusper i Ferdo Ber. Većinom glasova izabran je Ferdo Ber. Već u samom početku bilo je jasno da se na Skupštini formirala opozicija, te su dvije suprotstavljene strane stvorile ne­zdravu atmosferu i uzajamnu blokadu, zbog čega je izaslanik vlasti raspustio Skupštinu. Banska uprava Drinske banovine postavila je Društvu 21. listopada 1937. godine svog komesara koji je preuzeo Upravu Društva i vodio je sve do 30. prosinca 1937. godine. 30. prosinca 1937. godine komesarijat je sazvao Glavnu skupštinu u Radničkom domu, sa dnevnim redom: Izbor Društvene uprave. Za izbor nove uprave postojala su dva prijedloga pa se prešlo na tajno glasanje. Dvotrećinskom većinom pobijedila je lista Mate Bekovca. Inicijatori opozicije nisu se pomirili sa rezultatima glasanja, pa su poveli akciju da osnuju novo društvo sa istim ciljem i društvenim zadacima. Opozicija je koncem 1938. godine osnovala Pogrebno društvo sv. Franje Asiškog u Sarajevu. Novoosnovano društvo nije naišlo na podršku i razumijevanje pučanstva, pa je životarilo i ko­načno 1945. godine prestalo sa radom. 4. listopada 1945. godine dolazi, na molbu Uprave i čla­nova Pogrebnog društva sv. Franjo, do fuzije, pošto je Upravni odbor našeg društva pozitivno na tu molbu odgovorio. Pogrebno društvo sv. Franjo, u momentu fuzije, imalo je 319 članova i svima su priznata sva prava, jer članovi nisu krivi za pogrešne stavove, odluke i društvenu politiku svoje uprave.

Pored davanja raznih vrsta potpora siromašnim članovima, besplatnih ukopa i si., odbornici su tokom godine obilazili bolesne i iznemogle, pružajući im potrebnu pomoć. U izvještaju stoji sa skupštine održane 28. travnja 1963.g. da su odbornici Društva redovno obilazili bolesne članove po kućama i bolnicama i uručivali pomoć u novcu ili naturi, prema potrebi bolesnog člana. Za tu namjenu utrošeno je 96.000 dinara. Tako se humanost u Društvu gajila i širila na nove oblike pomoći, što je od Društva iziskivalo dodatne mate­rijalne napore, a od odbornika veći angažman.

Društvo kroz svoju bogatu povijest u kojoj bilježimo 8 država nije nikada imalo bezuvjetnu pomoć i podršku. U tome se posebno ističe razdoblje od 1945. do 1990. Tako je 60-tih godina Izvršni odbor osudio ignorantan stav Gradske konferencije Socijalis­tičkog saveza radnog naroda Sarajeva, koji već niz godina, i pored uredno upućenih poziva, ne prisustvuje našim godišnjim skupšti­nama. Bez javne podrške države, otežano je provođenje zaključaka skupštine.

Društvo je godinama održacalo prijateljske odnose sa sličnim društvima iz Bosne i Hercegovine. Tako bilježimo da je na godišnjoj skupštini održanoj 25. svibnja 1975. g. predsjednik Društva Ivan Premužić u pozdravnom govoru istakao dugo­godišnju uspješnu saradnju sa bratskim pogrebnim društvima, kao što su »Božur«, »Bakije« iz Sarajeva, »Zgošća« Kakanj i društvima iz Zenice i Mostara, čiji predstavnici su prisustvovali i na 54. go­dišnjoj skupštini. Pozdravljen je dugogodišnji direktor »Pokopa« Simo Čavić, kao i župnici svih sarajevskih župa. I ovom prilikom je konstatirano da je izostala podrška društveno-političkih zajednica, o čemu govori podatak da, i pored uredno uručenih poziva, ne prisustvuju radu skupštine niti se na njih odazivaju.

Na godišnjoj skupštini Društva koja je održana je 12. srpnja 1978. go­dine. Bila je živa rasprava o inicijativi Gradske konferencije Socijalističkog saveza radnog na­roda Sarajeva, kojom se nalaže promjena naziva Društva. Istom inicijativom se preporučuje da Društvo ne bi trebalo da nosi naziv bilo koje historijske osobe kao i nacionalni predznak U takvim dirigiranim uvjetima skup­štinari su predlagali da Društvo dobije naziv: »Posljednji pozdrav«, »Žalosna vrba«, »Rastanak«, »Trebević« i »Palma«. Od predlo­ženih, usvojen je naziv Pogrebno društvo »Palma«. Ovom odlukom Društvo je obavezno da Statut i ostale normativne akte usaglasi sa novim nazivom Društva.