Sa 33 hektara površine groblje Bare je među najvećima u Evropi, a po konfiguraciji terena i pejzažnoj realizaciji jedno je od najinteresantnijih i najljepših vječnih počivališta u ovom dijelu svijeta. Urađeno je po projektu Smiljana Klaića, a freske u trijemu naslikao je Rizah Štetić. Centralni dio groblja čini prostrani plato sa stepeništem i trijemom koji povezuje katoličku, pravoslavnu, muslimansku, jevrejsku i ateističku kapelu. Groblje je opremljeno drenažnim, vodovodnim, kanalizacionim i električnim instalacijama. Smješteno je u podnožju brda Hum, a otvoreno 1962. godine. Na groblju su obezbijeđene grobljanske površine za muslimane, pravoslavce, katolike, Jevreje, evangeliste, starokatolike i ateiste u proporcijama koje odgovaraju demografskoj strukturi Sarajeva.
Gradsko groblje Vlakovo izgrađeno je 1985. godine, u vrijeme kada je groblje Bare bilo popunjeno sa više od 80% kapaciteta. Regulacionim planom Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo, za groblje Vlakovo je previđeno ukupno 72 hektara. Istočno od glavnog ulaza nalazi se Aleja za sve konfesije koja obuhvaća 4.000 kvadratnih metara. Aleju čini pet odvojenih parcela ovalnog oblika za muslimane, pravoslavce, katolike, Jevreje i ateiste. Odmah do glavnog ulaza izgrađeni su rozarij za rasipanje pepela umrlih i kolumbarij namijenjen za smještaj urni. Zbog potrebe sahranjivanja preminulih veterana odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine projektovana je Aleja veterana koja obuhvata 10.000 kvadratnih metara. Unutar Aleje veterana obezbjeđeno je 840 grobnih mjesta za sahranjivanje muslimana, pravoslavaca, katolika, Jevreja i ateista, i to srazmjerno procentu zastupljenosti u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995. godine.Parcele različitih konfesija karakterišu oproštajni objekti, vjerska obilježja, abdesthane, fontane za potrebe posjetitelja groblja. Oproštajni objekti su smješteni na padini. Projektovane su tri kapelice i turbe, te dvije fontane. Ovdje je osigurana prihvatljivost i jednoobraznost svih grobnih polja čime Vlakovo u potpunosti stiče naziv “gradsko groblje”.
Groblje Lav, površine 2 hektara, nalazi se na području Koševa u neposrednoj blizini Univerzitetskog kliničkog Centra u Sarajevu. U njemu su nakon uspostave austrougarske vlasti ukopavani poginuli pripadnici okupacionih snaga, a tokom Prvog svjetskog rata sahranjivani poginuli austrougarski vojnici. Prvo ime groblja bilo je Vojničko groblje (Militar Friedhof), a ime Lav je dobilo po golemoj figuri lava, djelu arhitekte Jozefa Urbanie, napravljenoj 1917. godine. Služilo je i kao jevrejsko aškenasko groblje. Ovo groblje je bilo zatvoreno 1958. godine i oko 1.200 grobova ekshumirano je i preneseno u groblje Borak. Nakon Drugog svjetskog rata groblje je službeno nosilo naziv Partizansko groblje, a od aprila 1992. godine vraćeno mu je ime Lav. U najtežim momentima historije ovoga grada, od aprila 1992. do decembra 1995. godine, kada se na groblju Bare zbog neposredne izloženosti artiljerijskoj vatri agresora nisu mogle obavljati sahrane, groblje Lav je ponovo aktivirano. U tom razdoblju ukopano je 3.880 lica. Posebne parcele rezervisane su za sahranjivanje muslimana, pravoslavaca, katolika i ateista.Figura, teško oštećena tokom rata 1992-1995. godine, temeljito je je obnovljena 2005. godine.
Ovo je najveće katoličko groblje u gradu, površine 2,4 hektara, i na njemu su ukopani mnogi ugledni građani Sarajeva, među kojima i veliki književnik ovoga podneblja Silvije Strahimir Kranjčević te istoričar Antun Hangi. Otvoreno je 23. novembra 1884. godine i bilo je predviđeno za 4.000 grobova. arhtektonskom smislu, ovo groblje je zanimljivo po arkadama smještenim uz ulaz koje je projektovao arhitekt Josip Vancaš u duhu Moderne. Iznad ulaza u groblje podignut je mali toranj sa zvonom. Na istočnom kraju arkada nalazi se grobna kapela monsinjora dr. Stjepana Hadrovića. Arkade i zvono u tornju blagoslovio je 24. decembra 1933. godine nadbiskup vrhbosanski dr. Ivan Šarić. Od 1966. godine, kada je otvoreno groblje Bare, ovdje nisu obavljane sahrane, sve do agresije na Sarajevo, 1992. godine. Tada je Župni ured “Srca Isusova” upravu nad ovim objektom prenio na KJKP „Pokop“. Na groblju Sveti Josip, u njegova 4.473 grobna mjesta, sahranjeno je 6.720 lica, a grobljanske površine namijenjene su isključivo za sahranjivanje katolika.
Katoličko groblje u Koševu površine 1,7 hektara smješteno je uz pravoslavno groblje Svetog Arhangela Mihaila.Na groblju Svetog Mihovila u 2.216 grobnih mjesta sahranjeno je 3.495 lica katoličke vjere, između ostalih arhitekt Karlo Paržik, slikar Ljubo Lah, majka nobelovca Ive Andrića Kata Andrić, poznati sarajevski osobenjak Nikola “Teški radnik” (Nikola Mestyanek), Josip Da Riva i drugi. Groblje je projektovao inžinjer Josip Rekvenji (Josef Rekveny) koji je također na njemu sahranjen. Otvoreno je 23. novembra 1884. godine. Sahranjivanje je 1966. godine obustavljeno, ali je tokom opsade Sarajeva ponovo započeto. Ovo je groblje do 2002. godine bilo pod upravom Župnog ureda “Srca Isusova”, kada je upravljanje njime preuzelo KJKP „Pokop“.